Pesnik proročke imaginacije i vrsne spekulativne igre, Coix (Koiks na srpskom) piše ali kao da slika, glatko, u kratkim, odsečnim kretnjama, ali vešto gradeći graciozne serpentine svojih pesama. Nižući stihove, slažući ih ritmično i rimovano, Coix vaja svoju misaono-lirsku skulpturu, kakva nema pandan u novijoj srpskoj poeziji. Nonšalantno i šeretski lako veze svoje stihove u rableovskom stilu, ostajući uvek samosvojan i nepredvidiv.